Pravni centar - TRIAL (ACT)

Krajem septembra 2008. godine, Švicarsko udruženje protiv nekažnjivosti (TRIAL – Track Impunity Always) podnijelo je šest tužbi pred Evropski sud za ljudska prava. Predmeti se odnose na masakr koji je počinjen 21. avgusta 1992. godine na planini Vlašić, u kojem je stradalo oko 200 civila. Ranije istog dana, mnogi civili odvedeni su iz logora Trnopolje kako bi bili pušteni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Na putu prema tamo, više od 200 osoba izdvojeno je iz konvoja koji je išao ka dogovorenoj destinaciji, i naredjeno im je da se ukrcaju u dva zasebna autobusa. Zatim su odvedeni na lokaciju pod nazivom Korićanske stijene na planini Vlašić u srednoj Bosni. Nakon što su izvedeni iz autobusa, naredjeno im je da sjedu na koljenima na ivici stijene. Zatim su pripadnici srpske policije pucali na njih. Samo dvanaest osoba preživjelo je masakr. Nedugo zatim, mjesto zločina je “očišćeno” tako što su tijela ubijenih kao i potencijalni preživjeli uklonjeni sa lokacije, i do danas se smatraju nestalim.

članovi porodica osam muškaraca nestalih u ovom tragičnom dogadjaju zatražili su od Pravnog centra TRIAL (ACT) da u njihovo ime podnese tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava, najvišoj evropskoj instanci u oblasti ljudskih prava. članovi porodica Edina i Emira Elezovića, Fahrudina Mujkanovića, Šerifa i Zafira Bajrića, Zijada Huskanovića, Fahrudina Elezovića i Asmira Memića žale se da organi vlasti na državnom i lokalnom nivou nisu poduzeli ozbiljnu istragu kako bi locirali tijela žrtava, nikad ih nisu obavijestili o koracima koji su preduzeti kako bi se rasvijetlio ovaj dogadjaj i nisu pokrenuli krivični postupak protiv počinitelja ovog užasnog zločina. Jedina osoba koja je osudjena za ovaj dogadjaj je Darko Mrdja, ali i protiv njega se vodio postupak pred Haškim tribunalom, a ne od strane BiH.

Nakon što su svoj slučaj iznijeli pred Ustavnim sudom BiH, porodice žrtava ubijedjene su da lokalni organi vlasti, posebno u Republici Srpskoj, nemaju namjeru da im pomognu u pronalaženju njihovih nestalih članova porodice. Postupak je pokrenut uz pomoć Udruženja Izvor iz Prijedora, sa kojim ACT saradjuje već nekoliko mjeseci.

Kontekst

Masakr na planini Vlašić počinjen je u sklopu kampanje etničkog čišćenja koju su vodile vojska i policija Republike Srpske, a koja je uslijedila nakon raspada Jugoslavije. Procjenjuje se da je kao posljedica konflikta stradalo izmedju 100,000 i 200,000 osoba. Tijela polovine od ukupno 25,000 osoba nestalih uslijed rata pronadjena su u mnogobrojnim masovnim grobnicama i identifikovana. Još uvijek se traga za oko 13,000 osoba.

Samo jedna osoba – Darko Mrdja – dovedena je u vezu sa masakrom na Korićanskim stijenama i osudjena od strane Haškog tribunala. U maju 2008. godine, organi vlasti u BiH objavili su da bi se mogao pokrenuti postupak za ovaj zločin na domaćim sudovima. Ali do danas, porodice žrtava još uvijek nisu dobile nikakve informacije o sudbini svojih nestalih članova.

U toku je priprema drugih sličnih predmeta koji bi uskoro trebali biti podnijeti Strasburškom sudu.

Za više informacija na engleskom jeziku, pogledajte ovdje.

Predmet gdina. Djillali Larbi-ja podnesen Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija

U oktobru 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) podnio je individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija protiv Alžira, zastupajući sina gdina. Djillali Larbi-ja.

Gdin. Larbi je nestao 14. juna 1994. godine, tri nedjelje nakon sto je u selu Mechraa Sfa uhapsen od strane alžirske policije. Nakon sto je bio priveden u vise lokalnih policijskih stanica, prebacen je na nepoznatu lokaciju, i od tada njegova porodica ne zna nista o njemu.

Sve inicijative clanova porodice gdina. Larbija bile su bezuspjesne, dok alzirski organi vlasti nisu pokrenuli nikakvu istragu u cilju njegovog pronalaska. Pored toga, njegovoj porodici je danas uskracena mogucnost da svoja prava ostvare putem suda, obzirom da je upucivanje zalbi protiv alzirskih sigurnosnih snaga na osnovu prisilnih nestanaka zabranjeno.

ACT traži od Komiteta za ljudska prava da naredi oslobadjanje Djillali Larbija, ako je jos uvijek ziv, i da proglasi da je Alžir prekršio osnovna ljudska prava gdina. Djaafar Sahbi-ja, kao i njegovog sina, i da kao takav, treba da obezbijedi odštetu. 

Za više informacija o ovom predmetu, pogledajte ovdje.