Pravni centar - TRIAL (ACT)

Unutar svog mandata, Radna grupa za prisilne i nedobrovoljne nestanke Ujedinjenih nacija može primati navode građana o preprekama koje se u njihovoj državi javljaju pri implementaciji Deklaracije Ujedinjenih nacija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka iz 1992 godine. Zatim Radna grupa navode dostavlja toj državi i od nje traži da dostavi komentare na iskazane probleme, ako to država želi učiniti.

Po završetku oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini (1996 godine), između 25,000 i 30,000 osoba je bilo registrovano kao “nestali”. Od tada je prošlo skoro 15 godina, a još uvijek se oko 13,000 osoba vodi kao nestali, dok njihovi članovi porodica i dalje žive u bolu i neizvjesnosti.

Do sada je u BiH urađen niz ekshumacija te aktivnosti u smjeru donošenja relevantnih zakonskih regulativa. Međutim, u BiH je još uvijek prisutan niz prepreka u implementaciji navedene Deklaracije Ujedinjenih nacija kojima bi se trebalo pozabaviti, obzirom da su prava žrtava prisilnih nestanaka i članova njihovih porodica i dalje narušena.

Udruženje TRIAL je stoga Radnoj grupi podnijelo Opće navode o Bosni i Hercegovini, koji se sastoje od postojećih prepreka u implementaciji Deklaracije u BiH, i od nje zatražilo da Navode dostavi organima vlasti u BiH, i da od njih zatraži komentare.

Za više informacija na ovu temu na engleskom jeziku, pritisnite ovdje.

Pravni centar- TRIAL (ACT) nastoji da pomogne žrtvama međunarodnih zločina (kao što je genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločini, mučenje, prislini nestanak) nudeći im pravno zastupanje pred raznim međunarodnim instancama za ljudska prava

U borbi protiv nekažnjivosti za počinioce međunarodnih zločina, krivični postupak protiv odgovornih za takve zločine je prijeko potreban.

Ipak, postoje prilike kada žrtve imaju na raspolaganju druga sredstva kako bi osigurali da pravda bude zadovoljena, da njihova prava na naknadu štete budu prepoznata i da se sazna istina u vezi sa sudbinom njihovih najbližih.

Dosta je mnogo država ratifikovalo međunarodne konvencije o ljudskim pravima, što od njih onda zahtjeva da pokrenu temeljitu istragu u vezi sa slučajevima povreda ljudskih prava, kako bi garantovali naknadu štete za žrtve, informisali ih o sudbini njihovih srodnika i kako bi im garantovali da do povrede neće ponovo doći.

Ako zelite pogledati powerpoint prezentaciju o mogucnostima koje zrtve rata imaju da podnesu tuzbu pred Evropskim sudom za ljudska prava ili zalbu pred jednim od Komiteta Ujedinjenih nacija: Komitetom za ljudska prava ili Komitetom protiv mucenja, pogledajte ovaj link:

ACT pruza pravnu pomoc zrtvama koje zele pokrenuti ovakvu pravnu proceduru.

Za vise informacije, kontaktirajte nas na slijedecu email adresu: lejla.hadzimesic@trial-ch.org

Pocetkom novembra 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) i
organizacija Al-Karama za ljudska prava podnijeli su individualnu žalbu
Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija protiv Libije, zastupajući
oca gdina. Ismail Al Khazmi-ja.
Radi se o cetvrtoj zalbi protiv Libije koju su podnijeli ACT i Al-Karama.

Dana 17. Juna 2006. godine, gdin. Ismail Al Khazmi uhapsen je od strane agenata jedinice Unutrasnjeg obezbijedjenja Libije, koji su ga odveli u nepoznatom pravcu. Uprskos bezbrojnim inicijativama, njegova porodica nije uspjela doci do informacija o njegovoj sudbini niti o lokaciji na koju je priveden.
Nakon toga, Ismail Al Khazmi je pritvoren u zatvor Asseka u Tripoliju, a da nije izveden pred sud niti mu je pruzena ikakva mogucnost da pokrene sudski postupak. Takodje mu je uskraceno pravo da kontaktira sa porodicom i sa advokatom. Neprestano je bivao podvrgnut raznim oblicima mucenja (ukljucujuci i to da su ga tukli i vjesali na plafon), a nakon jednog takvog izrazito teskog incidenta koji se dogodio 29. juna 2006. godine, odveden je u nesvjesnom stanju na nepoznatu lokaciju. Dana 1. maja 2007. godine, njegova porodica je obavijestena da je gdin. Al Khazmi preminuo. Njegov otac je od relevantnih organa vlasti zatrazio informacije o okolnostima pod kojim je njegov sin preminuo, kao i rezultate autopsije, ali su mu te informacije uskracene. Jedan takav pokusaj njegovog oca da dodje do informacija je izmedju ostalog blokiran od strane jednog funkcionera Ministarstva unutrasnjih poslova.

U individualnoj zalbi trazi se od Komiteta za ljudska prava da proglasi da je Libija prekrsila osnovna ljudska prava gdina. Ismaila Al Khazmija, kao i prava njegovog oca, te da kao takva, treba da obezbijedi odštetu. Takodje se trazi da se istraze okolnosti pod kojima su pocinjena navedena krsenja ljudskih prava, te da se uloze napori u cilju dovodjenja krivaca pred lice pravde.

Vise informacija o ovom slucaju mozete naci ovdje.

Krajem septembra 2008. godine, Švicarsko udruženje protiv nekažnjivosti (TRIAL – Track Impunity Always) podnijelo je šest tužbi pred Evropski sud za ljudska prava. Predmeti se odnose na masakr koji je počinjen 21. avgusta 1992. godine na planini Vlašić, u kojem je stradalo oko 200 civila. Ranije istog dana, mnogi civili odvedeni su iz logora Trnopolje kako bi bili pušteni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Na putu prema tamo, više od 200 osoba izdvojeno je iz konvoja koji je išao ka dogovorenoj destinaciji, i naredjeno im je da se ukrcaju u dva zasebna autobusa. Zatim su odvedeni na lokaciju pod nazivom Korićanske stijene na planini Vlašić u srednoj Bosni. Nakon što su izvedeni iz autobusa, naredjeno im je da sjedu na koljenima na ivici stijene. Zatim su pripadnici srpske policije pucali na njih. Samo dvanaest osoba preživjelo je masakr. Nedugo zatim, mjesto zločina je “očišćeno” tako što su tijela ubijenih kao i potencijalni preživjeli uklonjeni sa lokacije, i do danas se smatraju nestalim.

članovi porodica osam muškaraca nestalih u ovom tragičnom dogadjaju zatražili su od Pravnog centra TRIAL (ACT) da u njihovo ime podnese tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava, najvišoj evropskoj instanci u oblasti ljudskih prava. članovi porodica Edina i Emira Elezovića, Fahrudina Mujkanovića, Šerifa i Zafira Bajrića, Zijada Huskanovića, Fahrudina Elezovića i Asmira Memića žale se da organi vlasti na državnom i lokalnom nivou nisu poduzeli ozbiljnu istragu kako bi locirali tijela žrtava, nikad ih nisu obavijestili o koracima koji su preduzeti kako bi se rasvijetlio ovaj dogadjaj i nisu pokrenuli krivični postupak protiv počinitelja ovog užasnog zločina. Jedina osoba koja je osudjena za ovaj dogadjaj je Darko Mrdja, ali i protiv njega se vodio postupak pred Haškim tribunalom, a ne od strane BiH.

Nakon što su svoj slučaj iznijeli pred Ustavnim sudom BiH, porodice žrtava ubijedjene su da lokalni organi vlasti, posebno u Republici Srpskoj, nemaju namjeru da im pomognu u pronalaženju njihovih nestalih članova porodice. Postupak je pokrenut uz pomoć Udruženja Izvor iz Prijedora, sa kojim ACT saradjuje već nekoliko mjeseci.

Kontekst

Masakr na planini Vlašić počinjen je u sklopu kampanje etničkog čišćenja koju su vodile vojska i policija Republike Srpske, a koja je uslijedila nakon raspada Jugoslavije. Procjenjuje se da je kao posljedica konflikta stradalo izmedju 100,000 i 200,000 osoba. Tijela polovine od ukupno 25,000 osoba nestalih uslijed rata pronadjena su u mnogobrojnim masovnim grobnicama i identifikovana. Još uvijek se traga za oko 13,000 osoba.

Samo jedna osoba – Darko Mrdja – dovedena je u vezu sa masakrom na Korićanskim stijenama i osudjena od strane Haškog tribunala. U maju 2008. godine, organi vlasti u BiH objavili su da bi se mogao pokrenuti postupak za ovaj zločin na domaćim sudovima. Ali do danas, porodice žrtava još uvijek nisu dobile nikakve informacije o sudbini svojih nestalih članova.

U toku je priprema drugih sličnih predmeta koji bi uskoro trebali biti podnijeti Strasburškom sudu.

Za više informacija na engleskom jeziku, pogledajte ovdje.

Predmet gdina. Djillali Larbi-ja podnesen Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija

U oktobru 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) podnio je individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija protiv Alžira, zastupajući sina gdina. Djillali Larbi-ja.

Gdin. Larbi je nestao 14. juna 1994. godine, tri nedjelje nakon sto je u selu Mechraa Sfa uhapsen od strane alžirske policije. Nakon sto je bio priveden u vise lokalnih policijskih stanica, prebacen je na nepoznatu lokaciju, i od tada njegova porodica ne zna nista o njemu.

Sve inicijative clanova porodice gdina. Larbija bile su bezuspjesne, dok alzirski organi vlasti nisu pokrenuli nikakvu istragu u cilju njegovog pronalaska. Pored toga, njegovoj porodici je danas uskracena mogucnost da svoja prava ostvare putem suda, obzirom da je upucivanje zalbi protiv alzirskih sigurnosnih snaga na osnovu prisilnih nestanaka zabranjeno.

ACT traži od Komiteta za ljudska prava da naredi oslobadjanje Djillali Larbija, ako je jos uvijek ziv, i da proglasi da je Alžir prekršio osnovna ljudska prava gdina. Djaafar Sahbi-ja, kao i njegovog sina, i da kao takav, treba da obezbijedi odštetu. 

Za više informacija o ovom predmetu, pogledajte ovdje.

U avgustu 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) podnio je individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih Nacija protiv Alžira, zastupajući roditelje Djamela i Mourada Chihouba.

Djamel i Mourad Chihoub se smatraju nestalim nakon što su uhapšeni od strane članova alžirske vojske - Djamel je nestao 16. maja, a Mourad 13. novembra 1996. godine. Uprkos svim uloženim naporima, njihova porodica nikada nije dobila nikakve informacije od nadležnih organa vlasti o tome šta se s njima dogodilo ni gdje se oni nalaze.

ACT traži od Komiteta za ljudska prava da proglasi da je Alžir prekršio osnovna ljudska prava dva brata Chiboub, kao i njihovih roditelja, i da kao takav, treba da obezbijedi odštetu. 

Za više informacija o ovom predmetu, pogledajte ovdje.

U julu 2008. godine, Advocacy Center - TRIAL (ACT) i organizacija Al-Karama za ljudska prava podnijeli su individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih Nacija protiv Libije, zastupajući brata gdina. Il Khwildy-a.

Gdin. Abdussalam Il Khwildy je u aprilu 1998. godine proizvoljno uhapšen od strane agenata unutrašnjeg obezbijeđenja Libije, pod sumnjom da je pomogao autoru ove žalbe da pobjegne iz Libije 1996. godine, i zadržan je u pritvoru preko pet godina. Za ovo vrijeme držan je u izolaciji bio i podvrgavan raznim oblicima mučenja i maltretiranja (uključujući i činjenicu da su ga redovno tukli).

U maju 2003. godine je pušten, ali su ga agenti obezbijeđenja ponovo uhapsili 17. oktobra 2004. godine. Dana 7. avgusta 2006. godine, nakon nepravičnog sudjenja koje je proteklo bez osnovnih sudskih garancija, specijalni sud je donio presudu na dvije godine zatvora. Tokom sudjenja zadržan je u pritvoru, a u zatvoru je ostao do 17. oktobra 2006. godine.

Gdin. Il Khwildy je na taj dan trebao biti pušten iz zatvora, ali je umjesto toga prebačen u drugi zatvor, odakle mu je dozvoljeno da telefonira ocu dva dana dana kasnije. Ocu je tom prilikom rekao da bi trebao biti pušten uskoro. Umjesto toga zadržan je u zatvoru, a njegova porodica nije dobila nikakve informacije o njemu do maja 2008. godine. Kada su njegovi članovi porodice zatražili informacije o njemu od strane nadležnih organa vlasti, ovi su porekli da ga još uvijek drže u zatvoru. Danas, dvije godine nakon što je odslužio kaznu, on se još uvijek nalazi u Abou Slim zatvoru.

Od Komiteta za ljudska prava zatraženo je da proglasi da je Libija prekršila osnovna ljudska prava gdina. Abdussalam Il Khwildy-a, kao i njegovog brata, i da kao takva, treba da obezbijedi odštetu.

Za više informacija o ovom slučaju, kliknite ovdje.

U julu 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) podnio je individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih Nacija protiv Alžira, zastupajući majku gdina. Mohamed Lemmiz-a.

Gdin. Lemmiz se smatra nestalim nakon što je uhapšen od strane članova alzirske vojske, 30. aprila 1996. godine. Uprkos svim uloženim naporima, njegova porodica nikada nije dobila nikakve informacije od nadležnih organa vlasti o tome šta se s njim dogodilo ni gdje se on nalazi.

ACT traži od Komiteta za ljudska prava da proglasi da je Alžir prekršio osnovna ljudska prava gdina. Mohamed Lemmiz-a, kao i njegove majke, i da kao takav, treba da obezbijedi odštetu.

U junu 2008. godine, Advocacy Center √ TRIAL (ACT) podnio je individualnu žalbu Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih Nacija protiv Alžira, zastupajući brata gdina. Benattia Zerrougui-ja.

Gdin. Zerrougui se smatra se nestalim nakon što je uhapšen od strane članova Tiaret policije, 01. juna 1995. godine. Uprkos svim uloženim naporima, njegova porodica nikada nije dobila nikakve informacije od nadležnih organa vlasti o tome šta se s njim dogodilo ni gdje se on nalazi.

ACT traži od Komiteta za ljudska prava da proglasi da je Alžir prekršio osnovna ljudska prava gdina. Benattia Zerrougui-ja, kao i njegovog brata, i da kao takav, treba da obezbijedi odštetu.